Cura iz zenice zdravko colic

Dating > Cura iz zenice zdravko colic

Click here: ※ Cura iz zenice zdravko colic ※ ♥ Cura iz zenice zdravko colic

Pošto svoju suprugu poznaje veoma dugo, ima u nju poverenja, kao i ona u njega. Poslije sedam godina pauze, Zdravko Čolić je za Komunu. Zdravko Čolić krajem 80-tih godina definitivno prelazi živjeti u Beograd. Opet su svirali engleski muzičari, a autori pjesama su bili Kovač, , Kikamac Zana , , Vlado Dijak i drugi.

Poslije sedam godina pauze, Zdravko Čolić je za Komunu. Zdravko Čolić - Ti si mi u krvi - Cura iz Zenice Cura iz Zenice Najljepsa je prirodna ljepota, skini sminku, nije te sramota. Prvi pjevački nastup imao je u , malom naselju nedaleko , u. U je zaradio i prvi honorar od svirke i pjevanja. Iznenadio je prijatelje i porodicu jer ih je pozvao da idu na prvomajski uranak, ali umesto toga, otišli su na venčanje. U Beogradu Čolić stanuje po iznajmljenim sobicama, sluša prigovaranja gazdarica, ponekad ih opslužuje kupovinom na tržnici. Na ju tjubu koncert je zabeležio više od milion pregleda. Tako je nastupio na festivalu u Sarajevu. Započeo je turneju koja je obuhvatala 55 koncerata širom Evrope, u Kanadi i SAD-u. Scenario je pisao novinar Dušan Savković, a režirao je reditelj Jovan Ristić. Upoznali su se 1989.

The physical CD will still be shipped to you. Dobru liniju održava redovnom fizičkom aktivnošću.

Cura iz Zenice - Ovaj se put čvrsto odlučuje za solističku karijeru.

Kao dijete se više zanimao za nego za. Na jednom natjecanju osvojio je drugo mjesto, odmah iza tadašnje atletske zvijezde Nenada Stekića. Ipak, kako Čola kao sportist nije postizao veće rezultate, a kako je imao velikog talenta za recitovanje, podrazumijevalo se da učestvuje u školskim priredbama. Muzika mu je bila hobi, učio je gitaru i išao u muzičku školu. Prvotno su se Čolini roditelji dvoumili između i , no mali Zdravko se odlučno zalagao za gitaru i tako je odlučeno da se kupi gitara! Sa prijateljem Bracom Isovićem svirao je za društvo u parku, a u svom su kvartu bili poznati kao duet Čola i Isa sa Grbavice. Prvi pjevački nastup imao je u , malom naselju nedaleko , u. Na plaži ili kampu od deset uvečer pa do jutra pjevao je i svirao pjesme s , pjesme s domaćih festivala, kao i hitove s Radio Luxemburga. Kasnije će Čola priznati kako je ponekad i izmislio neki tekst, ali da to niko nije primijetio jer nije znao original tekst. U je zaradio i prvi honorar od svirke i pjevanja. Naime, s prijateljem je iz Sarajeva u Bijelu stigao bez u džepu. Pohađao je tada treći razred gimnazije. Na jednom plakatu ugledali su najavu natjecanja pjevača amatera. Nagradu su brzo potrošili: su otišli u , jeli kolače na , prošetali, otišli na gala ručak, sjeli na voz za i od ostatka novca častili cijelo društvo. Prvi zvanični nastup Čola je imao. Bio je dvije i po godina pjevač u toj grupi. No, svirali su redovito jedino u Domu armije i Domu milicije u plišanim odjelima specijalno kupljenim za tu priliku. Čolić se preselio u pun nade i ambicija. U Beogradu Čolić stanuje po iznajmljenim sobicama, sluša prigovaranja gazdarica, ponekad ih opslužuje kupovinom na tržnici. Tada novca nije imao na napretek, pa ga financijski izrdžavaju i roditelji. I nije mu preostalo ništa drugo do vratiti se u Sarajevo. Ovaj se put čvrsto odlučuje za solističku karijeru. Tako je nastupio na festivalu u Sarajevu. Pjesmu je trebala prvotno pjevati , ali kako je ona otkazala nastup pjesmu je otpjevao Čola i osvojio treću nagradu, te nagradu za interpretaciju. Pjesma u cijeloj zemlji postaje veliki hit, a danas se ubraja u neke od Čolinih najljepših pjesama. Od tog trenutka i zvanično počinje Čolina solo karijera, kojom će se uzdići na mjesto naše najveće estradne zvijezde. Nedugo nakon festivalskih nastupa, Zdravko Čolić zajedno sa , , i odlazi na veliku turneju po. Ubrzo je krenula i internacionalna karijera. Tako je Čolić za njih snimio četiri singla, dva na i dva na , no tu se i završava njegova glasno najavljivana karijera u inostranstvu jer Čola nije želio da živi u , gdje je prvotno trebao prijeći, sve dok je kod kuće u bilo dovoljno posla i izgleda za još mnogo koncerata. Na svojim njemačkim pločama Zdravko Čolić je potpisan kao Dravco, jer je njemačkim urednicima njegovo ime bilo komplikovano za izgovor. Producent ploče je bio i tu praksu Čolić neće mijenjati ni na sljedećim albumima. Za omot je bio zadužen Dragan S. Stefanović, koji će i ubuduće dizajnirati omote ploča. Prilikom davanja u prodavnici u , grupa djevojaka je polomila izloge trudeći se približiti Zdravku. Čola se posljednji put se na nekom festivalu pojavio u. Na Jugoslovenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu. Već tada je ploča otišla u 150. Iako je na početku turneje 4. Topić je nastupio kao predizvođač, otpjevavši nekoliko svojih hitova, a zatim je na scenu stupio Čola praćen razgolićenim Lokicama. Kao gosti koncerta pojavili su se , , , , trio Strune i pjevački kvintet RTB-a. Sav prihod od nastupa Zdravko je ustupio Savezu slijepih. Scenario je pisao novinar Dušan Savković, a režirao je reditelj Jovan Ristić. Međutim, Zdravko nije prihvatio njihovu ponudu da se preseli u i tamo radi za njih. Kasnije je prekomandovan u , pa u , a vojsku je završio. Iako je za Zdravkom malo opala, ploča je prodana u preko 400. Sljedeća turneja je bila nešto mirnija, bez Lokica, ali sa engleskim muzičarima. Na kraju turneje, u oktobru. Muzički dio posla odradili su i , a matrice su snimili engleski studijski muzičari. Album je prodan u više od 300. Tada su nastupili i u u kojoj zbog demonstracija niko punih godinu dana nije svirao. Nastup na beogradskom Tašmajdanu. Opet su svirali engleski muzičari, a autori pjesama su bili Kovač, , Kikamac Zana , , Vlado Dijak i drugi. Album se promovira na nepotpunoj jugoslovenskoj turneji koja je obuhvatila , i , kao i veliki koncert u beogradskom Centru Sava. Poslije skoro tri godine pauze i petnaestogodišnje vjernosti zagrebačkom , Čolić je u decembru. Ploča nije imala velikog medijskog odjeka i pamti se kao album sa najslabijim tiražom od 200. Zbog loše prodaje nije održana turneja, a i sljedećih godina Čola se posvetio privatnom biznisu. Sjajna karijera potrajala je sve do skoro pred sam rat u. Povremeno je nastupao po manjim dvoranama širom sa , a redovan je suradnik na pločama Bregovićeve filmske muzike. Tokom pauze u njegovom diskografskom radu godine. Tokom godina, album se smatra jednim od najprodavanijih albuma u tadašnjoj. Poslije sedam godina pauze, Zdravko Čolić je za Komunu. Pjesme s albuma komponovali su Čola i Brega, a dio tekstova napisali su i. Čolić je te godine održao devet rasprodanih koncerata u beogradskom Sava centru, a nastupio je i u , ne obazirući se na sukobe na. Istovremeno njegove pjesme pronalaze svoj put i do publike u , gdje su još donedavno bile nepoželjne i cenzurirane od strane lokalnih radijskih urednika. Tiraž je bio preko pola miliona prodatih nosača zvuka, a uslijedila je i velika turneja po većim gradovima bivše. Turneja je završena koncertom na Marakani,. Album nastavlja tradiciju etno-pop zvuka, koju Čola redovito njeguje na svojim albumima u zadnjih dvadesetak godina. Zdravko Čolić krajem 80-tih godina definitivno prelazi živjeti u Beograd. Izbijanjem rata na području Bosne i Hercegovine, 1992 godine, Zdravko u Beograd prebacuje i svoje roditelje oca Vladimira i majku Stanu. U Beogradu mu također živi i brat Dragan s porodicom. Sredinom 90-tih godina Zdravko se krstio u Sabornoj crkvi u Beogradu, a poznato je da je i veliki vjernik i dobrotvor. Novčanim prilozima pomaže Srpsku Pravoslavnu Crkvu, te razne humanitarne akcije. Zdravko je veliki pacifista, nastupao je i dva puta tijekom NATO-agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju 1999 godine. Pevao je na Brankovom mostu u Beogradu kao i na Trgu Republike, zajedno s Đorđem Balaševićem i mnogim srpskim i svjetskim umjetnicima koji su tada dali svoj glas podrške srpskom narodu u neravnopravnom ratu s NATO-paktom. Poznat je i po tome što je uspio svoj privatni život sačuvati od javnosti, vodeći miran i povučen porodični život, lišen bilo kakvih skandala. Tijekom nesretnih ratova na tlu bivše Jugoslavije, nije davao nikakve izjave, niti se miješao u politiku što mu je samo povećalo popularnost nakon rata na području bivše Jugoslavije. Poznat je i po tome što jako voli sport, rado gleda nogometne utakmice po Beogradu, pa čak i nižerazredne a kako sam kaže danas je navijač F. Posetilac je beogradskih teretana i trim-staza po Košutnjaku, poznatom beogradskom parku.